Ambrozija – opasna i u malim dozama

Ambrozija može izazvati snažne alergijske reakcije i astmu, čak i ukoliko je osoba izložena iznimno malim količinama njezine peludi, stoji u nedavno objavljenoj zajedničkoj studiji znanstvenika s  Technische Universität München (TUM) i Helmholtz Zentrum München. Znanstvenici Tehničkog sveučilišta u Münchenu i Centra Helmholtz pokazali su u istraživanju kako protein Amb a 1, tvar za koju se prije mislilo da samostalno izaziva snažne alergijske reakcije, to čini samo u kombinaciji s adenozinom, drugom tvari koja je također prisutna u peludi ambrozije.

Ambrozija se u Europi agresivno širi tijekom posljednjih nekoliko desetljeća i smatralo se kako je glavni alergen u peludi ambrozije Amb a 1. Razlog tome je činjenica da većina ljudi koja razvije alergijsku reakciju na ambroziju počne stvarati antitijela baš protiv alergena Amb a 1, što je jedan od zaštitnih mehanizama ljudskog organizma kad se nađe izložen nepoželjnim tvarima ili patogenima. Tijekom alergijske reakcije, antitijela se proizvode nepotrebno.

Kad pelud ambrozije uđe u organizam, izaziva snažnu upalnu reakciju u plućnom tkivu, koja može uzrokovati probleme dišnog sustava i astmu. Tim koji vodi prof. Claudia Traidl-Hoffman s odjela za okolišnu medicinu Tehničkog sveučilišta u Muenchenu i prof. Carsten Schmidt-Weber, ravnatelj Centra za alergije i okoliš na Helmholtz Zentrum München, po prvi put su zajednički istražili alergijske reakcije, koristeći novi eksperimentalni model bolesti koji su zajednički razvili. Model su koristili upravo kako bi provjerili kako različite sastavnice peludi djeluju na pogođeno plućno tkivo.

Opisujući otkrića istraživanja, jedna od glavnih autorica studije, dr. Maria Wimmer, pojašnjava: „Uspjeli smo pokazati kako alergen Amb a 2 sam od sebe jedva uspijeva izazvati ikakvu upalu, dok je cijeli ekstrakt peludi izazvao snažnu reakciju“.

Eksperimentalni model uključivao je unošenje pojedinih sastojaka peludi u nosni kanal ispitanika tijekom jedanaest dana. Istraživači su tada pregledali pluća ispitanika tražeći znakove upale, uključujući i prisutnost specifičnih imunosnih stanica u tkivu. Tijekom studije, subjektima je davan cijeli ekstrakt peludi ambrozije, samo protein Amb a 1, kao i frakcija peludi bez protiena.

„Suprotno našim očekivanjima, samo je cijeli ekstrakt izazivao alergijsku reakciju. Zbog toga smo posumnjali kako je još neka tvar, osim proteina Amb a 1, odgovorna za učinke peludi“, tumači dr. Francesca Alessandrini, još jedna od autorica studije. U pokušaju da prepoznaju krivca za alergijsku reakciju, znanstvenicima je pomogla i jedna od njihovih ranijih studija u kojima je visok postotak adenozina otkriven u peludi breze. „Velike količine adenozina prisutne su i u peludi ambrozije, zbog čega smo odlučili da to ima smisla dalje istraživati“, dodaje.

Kako bi provjerili ispravnost te pretpostavke, znanstvenici su uklonili adenozin iz cjelovitog ekstrakta peludi ambrozije, i zatim ispitanike ponovno izložili ekstraktu, nakon čega je zabilježena tek minimalna upala. S druge strane, sam adenozin u plućima nije izazvao alergijsku reakciju.

Adenozin se prirodno pojavljuje u ljudskom tijelu i uključen je u mnoge različite procese, pa stoga gotovo svaka stanica u ljudskom tijelu ima molekule za prepoznavanje adenozina. „Tek trebamo otkriti kako adenozin izaziva napade. No, očito je kako se adenozin iz peludi povezuje s receptorima u tijelu i kako može biti okidač alergijskih reakcija u kombinaciji s drugim tvarima“, pojasnila je dr. Wimmer. Eksperimentalne studije već su pokazale kako antagonisti receptora adenozina mogu pomoći u liječenju astme tako da blokiraju receptore adenozina u tijelu. „Kako je naša studija pokazala da je adenozin odlučujući faktor u alergijskim reakcijama na ambroziju, sljedeći nam je cilj ispitati mogu li te tvari olakšati ili spriječiti simptome astme i kod ambrozije“, najavila je dr. Wimmer.